26.11.2021. - 31.12.2022.

Izložba - Iza slike – novi pogled na djela iz fundusa Muzeja Mimara

Izložba „Iza slike – novi pogled na djela iz fundusa Muzeja Mimara“

Uoči konstrukcijske obnove još jedan susret s izložbenim prostorima Muzeja Mimara.
Zatvoreni smo, ali aktivni – zaštita, obrada fundusa i prezentacija njegova bogatstva nikada ne prestaje.

Zbog posljedica potresa ne možemo realizirati izložbe u prostoru Muzeja Mimara. No, to nas nije spriječilo da nastavimo pripremati nove, zanimljive i poučne izložbe u virtualnome prostoru. Jednu takvu izložbu odlučili smo preseliti u fizički prostor i predstaviti Vam je ovdje kako biste mogli zaviriti iza, nažalost, zatvorenih vrata muzeja. Jedva čekamo kraj obnove i ponovno otvaranje naših vrata svima.

U međuvremenu, komunikaciju baštine javnosti, kao jednu od temeljnih zadaća muzeja, shvatili smo aktivnije te odlučili iz prostora muzeja izaći u susret učenicima, nastavnicima i djelatnicima obrazovnih institucija, koji su također osjetili posljedice ovih izvanrednih okolnosti. Vodeći računa o epidemiološkim uvjetima, izložbu ćemo predstaviti u prostorima škola, kako bismo dodatno razvili trajnu suradnju škola i muzeja. Pritom posebno želimo među mladima očuvati svijest o važnosti baštine i njezina čuvanja, o muzejima kao mjestima učenja, ali i razonode, te ih podsjetiti da smo usprkos epidemiji i potresima ovdje zbog njih, a to ćemo biti i u budućnosti. (K. J.)

Autor izložbe: Krešimir Juraga, kustos
Grafičko oblikovanja panoa: Ana Zubić


***
Iza slike – novi pogled na djela iz fundusa Muzeja Mimara

Izložbeni pano 1 / (postav u zatvorenom prostoru Muzeja Mimara)

Prednja strana slike ona je s kojom ćemo se najprije susresti te ona na koju se najčešće oslanjamo kako bismo dobili informacije o umjetničkome djelu. Analize koje povjesničari umjetnosti provode tijekom povijesno-umjetničkoga istraživanja – formalna, komparativna, ikonografska – temelje se na promatranju umjetničkoga djela, pri čemu je susret sa stvarnim djelom, a ne reprodukcijom, ključan preduvjet uspješnoga istraživanja. Zajedno s arhivskim istraživanjima i upoznavanjem s trenutno dostupnom stručnom literaturom o temi koja se istražuje, one omogućuju davanje prijedloga atribucije i datacije te vrednovanje djela u kontekstu opusa autora ili tadašnje umjetničke produkcije, kao i kasnije uloge djela u baštini.

Sakupljena u muzejima kao muzejski predmeti, umjetnička djela svjedoče o okolnostima (vremenu, prostoru, kulturi, običajima, tehničkim dostignućima) u kojima su nastala, odnosno, u novoj, muzealnoj stvarnosti ona su dokumenti stvarnosti iz koje su izdvojena. Međutim, ta stvarnost nije ograničena samo na trenutak njihova nastanka pa tako umjetnička djela, osim o svojim autorima i naručiteljima, svjedoče i o svojim kasnijim vlasnicima, promjenama ukusa tijekom vremena, načinima i uzorcima sakupljanja i trgovanja umjetninama, ukratko svjedoče o povijesnom, društvenom i ekonomskom kontekstu vremena u kojem postoje. Upravo u tome protoku vremena i promjenama okolnosti nalazi se područje istraživanja provenijencije, a tragovi tih promjena često su zabilježeni na samim predmetima.

Izložbeni pano 2 / (postav u zatvorenom prostoru Muzeja Mimara)

PROVENIJENCIJA

Pod pojmom provenijencije (od franc. glagola provenir „potjecati“) povjesničari umjetnosti i muzejski stručnjaci podrazumijevaju povijest promjena vlasništva i smještaja umjetničkoga djela od trenutka njegova nastanka do sadašnjega vremena. U idealnim uvjetima istraživanje provenijencije može pomoći u atribuciji nekoga djela, no u većini slučajeva s njome neće biti neposredno povezano. Potpuna provenijencija podrazumijeva točan popis vlasnika djela, odnosno njegova smještaja, od sadašnjega vremena do trenutka i mjesta njegova nastanka. Istraživanje provenijencije zahtjevan je posao koji uvelike ovisi o količini i dostupnosti relevantnih izvora, pa su potpune provenijencije rijetkost, a praznine u provenijenciji česta pojava, osobito za starija djela.

Izložbeni pano 3 / (postav u zatvorenom prostoru Muzeja Mimara)

Izvori za istraživanje provenijencije vrlo su raznoliki te obuhvaćaju aukcijske kataloge, kataloge zbirki i izložaba, znanstvene studije i monografije, arhivske izvore poput novinskih članaka, arhiva prodavača, korespondencije prodavača i kupaca, različitih inventarnih popisa, te muzejsku dokumentaciju. Primarni izvor informacija o provenijenciji umjetničkoga djela često se nalazi na poleđini samoga djela u obliku raznih oznaka. U tom kontekstu, prednja strana djela i njegova poleđina jednako su vrijedan izvor znanja o djelu pa povjesničari umjetnosti i muzejski stručnjaci svoju pažnju često posvećuju i toj obično skrivenoj strani umjetničkih djela.

OZNAKE NA POLEĐINI DJELA

Oznake na poleđini slika mogu biti vrlo raznolike te pružati niz informacija o autoru djela, smještaju i promjenama smještaja djela, vlasnicima i prijenosu vlasništva djela poput aukcija, darovanja i slično, te izložbama na kojima je djelo izlagano. Također, materijal nositelja slikanoga sloja, način na koji je s njime postupano te njegovo stanje, a što je vidljivo tek s poleđine slike, mogu pružiti vrijedne informacije o podrijetlu djela, naknadnim intervencijama ili uvjetima u kojima je djelo čuvano.

Izložbeni pano 4 / (postav u zatvorenom prostoru Muzeja Mimara)


Iako se potpisi autora najčešće nalaze na prednjoj strani slike, ponekad se mogu pronaći i na njezinoj poleđini. Autentičan potpis pružit će (ili potvrditi) atribuciju djela, a ako se autorov potpis mijenjao tijekom vremena, može omogućiti i precizniju dataciju djela. Uz svoj potpis autori djelo ponekad imenuju, datiraju, označe mjesto nastanka ili napišu posvetu koja nam pruža više informacija o tome za koga je djelo nastalo ili koja mu je namjena.

Vlasnici slika na njima mogu ostaviti tragove svoga vlasništva u obliku natpisa ili oznaka, a koje uključuju potpise, inicijale, monograme, pečate i grbove. Obiteljski grbovi često su na pozadine slika otisnuti voštanim pečatima. Na poleđini slike Krajolik s putnikom nepoznatoga autora (sl. 5.) u crvenom je vosku utisnut kvadratičan grbovni pečat s cjelovito sačuvanim grbom (sl. 6.). Grbni štit u dnu je šiljasto zaključen, dok je na vrhu zaključen trima šiljcima. Uz vrh grbnoga polja nalaze se tri šesterokrake zvijezde ispod kojih se nalaze ruka na čijem je dlanu oko te figura propeta na jednu nogu. Štit sa svake strane pridržavaju dva jednoroga, dok ga sa stražnje strane pridržava okrunjeni dvoglavi orao. Pripadnost grba još nije sa sigurnošću utvrđena, no grb pokazuje sličnosti (motiv ruke s okom, tri zvijezde, jednorozi) s grbom fanariotske obitelji Manos.

Izložbeni pano 5 / (postav u zatvorenom prostoru Muzeja Mimara)

Promjene lokacije slika mogu se pratiti i u slučaju da se na njima nalaze carinski pečati ili oznake drugih državnih tijela. Carinski pečati ukazuju na to da se slika u određenom trenutku nalazila na prostoru države čija je carinska služba ostavila pečat. Na poleđini portreta Eleonore Portugalske (sl. 7.) nalaze se dva takva pečata. U gornjem desnom dijelu poleđine slike smješten je okrugao pečat otisnut tintom (sl. 8.). Iako je natpis u pečatu zamrljan, uz rub pečata može se iščitati DOUANE CENTRALE, a u središnjem teško čitljivom natpisu, tek se u donjoj riječi razabire PAR[...]. Iz prisutnosti ovoga pečata možemo zaključiti da je slika u nekom trenutku prošla carinsku kontrolu, i to pretpostavljamo na području Francuske. Na istoj slici lijevo od središnje osi prema dnu nalazi se još jedan okrugao pečat otisnut tintom (sl. 9.). Rub pečata tvore dvije linije, a u sredini jedna linija okružuje središnji grb. Između linija nalazi se natpis BUNDESDENKMALAMT te kraći nečitljiv natpis odvojen zvjezdicama. Bundesdenkmalamt austrijsko je federalno tijelo nadležno za poslove očuvanja, zaštite, obnove i istraživanja kulturne baštine. Osnovano je 1850. godine odlukom cara Franje Josipa I. kao K.k. Central-Commission zur Erforschung und Erhaltung der Baudenkmale. Pečat Bundesdenkmalamta na poleđini umjetničkoga djela ukazuje na to da je predmetu u prošlosti dopušten izvoz iz Austrije.

Izložbeni pano 6 / (postav u zatvorenom prostoru Muzeja Mimara)

Ako se slika ikada našla na prodaji u aukcijskoj kući ili galeriji, dodijeljen joj je inventarni broj. Aukcijske kuće za tu su namjenu uobičajeno koristile kredu – u slučaju kuće Sotheby's riječ je o žutoj kredi – ili tintu. Christie's je početkom XIX. stoljeća koristio crnu tintu, no oznake je tijekom vremena mijenjao, a danas se slike obično označuju naljepnicama s barkodom. Usporedbom inventarnoga broja s podacima u arhivi aukcijske kuće ili galerije moguće je utvrditi gdje i kada je djelo prodano, a ponekad i tko ga je prodao i po kojoj cijeni. Ovi podaci od iznimne su važnosti u utvrđivanju provenijencije djela, ali i promjena atribucija djela u prošlosti. Promjene atribucije i/ili imena djela u prošlosti otežavaju neupitno utvrđivanje identiteta djela koje istražujemo kao onoga koje se spominje u korespondenciji i inventarnim popisima kolekcionara ili u literaturi.

Slikama, ali i drugim predmetima, inventarni brojevi također se dodjeljuju kada postanu dio muzejske zbirke, a ponekad se posebne oznake dodjeljuju predmetima posuđenima za izlaganje izvan muzeja. Svim predmetima u fundusu Muzeja Mimara dodijeljeni su inventarni brojevi koji sadrže slovni dio koji označava kôd muzeja utvrđen u stručnom registru Muzejskog dokumentacijskog centra u Zagrebu te brojčani dio koji označava redoslijed ulaska predmeta u inventar fundusa muzeja. Inventarne oznake u pravilu se nanose izravno na predmet, osim u slučaju kada bi se nanošenjem oznake predmet mogao oštetiti. U tom slučaju oznake se zabilježuju na drugom mediju te pridružuju predmetu.

Izložbeni pano 7 / (postav u zatvorenom prostoru Muzeja Mimara)

Na pozadini slike, dodatne informacije ne dolaze samo od natpisa i oznaka, već i od materijala korištenoga u izradi slike. Izbor materijala može upućivati na vrijeme, ali i regiju u kojoj je slika nastala. Od XV. stoljeća, drvene daske zamjenjuju se platnom kao nositeljem, što je omogućilo veće formate slika. Na nositeljima se ponekad nalaze oznake proizvođača koje mogu pomoći u pobližem određivanju mjesta i/ili vremena nastanka slike. Izbor materijala i način izrade nositelja, odnosno vrsta spoja dasaka u slučaju slike na dasci, ili vrsta spoja podokvira platna u slučaju slike na platnu, razlikuju se ovisno o mjestu i vremenu nastanka. Promjene na materijalu mogu nam dati informacije i o uvjetima u kojima se slika čuvala ili je bila izložena. Ispucani slikani sloj ili pukotine u drvu, mogu upućivati na vruće i suhe uvjete, a iskrivljeni nositelji pak na to da se slika nalazila u vlažnim uvjetima.

Izložbeni pano 8 / (postav u zatvorenom prostoru Muzeja Mimara)

Na poleđini Portreta žene (sl. 14.) nalazi se ovalni pečat s natpisom: MULLER FILS / PANNEAUX INDESTRUCTIBLES / CARTONS d'ÉTUDES / PARIS (sl. 15.). Tvrtka Muller Fils djelovala je u Parizu od 1842. do 1855. godine pod vodstvom Edmonda Frédérica Mullera, a bavila se proizvodnjom i prodajom slikarskih potrepština (boja, slikarskih platna, ploča, lakova). Tijekom navedenoga razdoblja zabilježena je i pod nazivima Muller Fils & Compagnie te Muller Fils & Cie. Za proizvodnju bezbojnoga slikarskog laka te neuništivih ploča, tvrtki su izdani patenti 1840. i 1844. godine, a iste je godine izlagala na Francuskoj industrijskoj izložbi u Parizu.

Na poleđinama dviju slika veduta (sl. 16. i sl. 18.) nalaze se tiskane naljepnice pravokutnoga oblika s odsječenim uglovima. Naljepnica na ATM 696 (sl. 17.) u potpunosti je sačuvana, a onoj na ATM 697 (sl. 19.) poderan je znatan dio gornjega i bočnih dijelova, no tekst je ostao čitljiv, iako nepotpun. Sa sačuvane naljepnice tekst možemo iščitati u potpunosti, kako slijedi: PLAIN & ORNAMENTAL PICTURE FRAMES ELEGANT CHIMNEY & PIER GLAſS FRAMES / HILLMAN, / CARVER & GILDER, / LOOKING GLASS AND PICTUREFRAME / MANUFACTURER, / 55 PARLIAMENT STREET, LONDON / OLD FRAMES REGILT &C. BLACK & GOLD BORDERING FOR ROOMS WITH EVERY / PICTURES CLEANED DESCRIPTION OF GILT FURNITURE LINED & RESTORED / GLASSES POLISHED AND SILVERED.

Izložbeni pano 9 / (postav u zatvorenom prostoru Muzeja Mimara)

Na adresi Parliament Street 55 u Londonu zabilježen je rezbar, pozlatar i trgovac slikama Edwin Hillman, koji je djelovao između 1835. i 1837. godine kada upada u financijske probleme i proglašava bankrot. Kako Hillman nakon proglašenja bankrota prestaje s radom, možemo utvrditi da su okviri slika nastali najkasnije 1837. godine, a posredno odrediti i terminus ante quem, odnosno da su slike vjerojatno naslikane prije te godine.

Osim oznaka i natpisa, u rijetkim slučajevima poleđina slike može sadržavati i sasvim novo umjetničko djelo. Umjetnički materijali kroz povijest često su bili skupi, ili iz drugih razloga nedostupni, pa su umjetnici štedjeli ponovno koristeći isti nositelj za novu sliku. Slika Kupačica Pierrea-Augustea Renoira iz stalnoga postava Muzeja Mimara, na svojoj pozadini otkriva novu sliku Djevojka u molitvi, znatno različitoga kolorita i ugođaja.

Krešimir Juraga, kustos